Liščevka proslavila 30. Rokovu uz procesiju, misu i okupljanje vjernika
Na Liščevki je 23. kolovoza održano jubilarno, trideseto izdanje Rokove, tradicionalnog okupljanja koje povezuje vjerski program, lokalne udruge i društveni dio proslave.
Na Liščevki je 23. kolovoza održano jubilarno, trideseto izdanje Rokove, tradicionalnog okupljanja koje povezuje vjerski program, lokalne udruge i društveni dio proslave. Misno slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup Marko Medo, a svečanost je počela procesijom prema kapelici. Obljetnički karakter događaja podsjetio je i na kontinuitet mjesta koje se kroz tri desetljeća učvrstilo kao jedna od prepoznatljivih točaka zajedničkog okupljanja u ogulinskom kraju.
Trideseta Rokova potvrđuje kontinuitet tradicije u Liščevki
Jubilarna, trideseta Rokova u Liščevki ima težinu upravo zato što se običaj održava kroz različite generacije. Procesija i misa ostaju središnji vjerski dio, dok okupljanje nakon službenog programa daje događaju društvenu dimenziju. U maloj sredini takav kontinuitet ne nastaje sam od sebe: potreban je rad organizatora, sudjelovanje mještana i spremnost da se običaj prenosi na mlađe.
Trideseta Rokova pokazuje kontinuitet jedne lokalne tradicije
Obilježavanje tridesetog izdanja ima drukčiju težinu od pojedinačne godišnje proslave. Ono pokazuje da je događaj uspio prijeći iz jednokratne inicijative u prepoznatljiv dio života zajednice. U Liščevki se vjerski sadržaj povezuje s okupljanjem ljudi koji možda više ne žive u mjestu, ali mu se za Rokovu vraćaju.
Procesija i misa ostaju središte, druženje gradi zajednicu
Važno je razlikovati liturgijski dio obilježavanja od društvenog programa koji ga okružuje. Procesija i misa imaju vjersko značenje za sudionike, dok zajedničko druženje nakon obreda širi događaj na cijelo mjesto. Ta dva sloja mogu postojati zajedno, ali ih vrijedi opisivati s poštovanjem prema smislu svakoga od njih.
Jubilej otvara prostor za čuvanje lokalne povijesti
Trideset godina događaja znači da već postoji znatna zbirka osobnih fotografija, sjećanja i priča. Njihovo prikupljanje i digitalno čuvanje moglo bi biti vrijedan lokalni projekt, posebno ako se sačuvaju podaci o tome tko je na fotografijama i iz koje su godine. Bez takvih bilješki memorija se s vremenom lako gubi.
Jubilej je prilika i da se sačuva ono što se inače lako izgubi. Fotografije, sjećanja starijih stanovnika, podaci o prvim izdanjima i promjene programa kroz desetljeća mogu postati lokalna kronika Liščevke. Time Rokova prestaje biti samo događaj jednog dana i postaje dio identiteta mjesta koji se može razumjeti i mnogo godina poslije.

